Nedostaješ,
i sa utvarama se obmanjujem,
samo da me prođe...
.. i kad zovem Boga,
u tišini same sebe,
vazda tebe pronađem,
al ipak mom umu nedostaješ.
Nedostaješ,
mada kol'ko te je u meni,
tol'ko te je i van mene.
Biče moje kliče,
kličem samu sebe
iz tijela tvojeg'.
Nedostaješ,
jer oči su ogladnjele,
koža mi vrišti za dodirivanjem.....
Duhom putujem...
u tebe slječem...,
riječi tišine tvoje me liječe,
a u Ogledalu na svoj lik naljećem.
Ruka moja tijela tvog klizi nizame
lovi me na vatrene dodire,
a bjeseda moja iz tvog grla urliče:
Ooo moj Plamene, Vatreni Plamene!"
Nedostaješ
i um mi traži svaki tvoj potez
na drugima, tvoje naličje..
Al uvjek nađem samo prazno lice,
jer puninu tebe mogu nači
iza paravana, u samoj sebi.
Nedostaješ, uvjek nedostaješ
al bilokud da kreneš,
ti vazda sa mnom i u meni ostaješ.
Jer ja sam ti i ti si ja,
moja vječita Ljubav
moj Plamen Blizanac,
Vječni Ananaj.
Avtorica: Ashana Jurič